Korišćenje godišnjeg odmora u 2026. godini – izazovi savremenog radnog odnosa

Godišnji odmor 2026 – prava zaposlenih i obaveze poslodavca prema Zakonu o radu Srbije

Bliži se 30. jun 2026. godine – zakonski rok do kojeg zaposleni moraju da iskoriste preostali deo godišnjeg odmora iz 2025. godine. Upravo u ovom periodu veliki broj poslodavaca suočava se sa pitanjima kako pravilno organizovati korišćenje godišnjih odmora, kako doneti odgovarajuća rešenja, šta učiniti kada zaposleni odbija da koristi odmor i koje su posledice ukoliko se zakonske obaveze ne ispune.

Iako se na prvi pogled čini da je godišnji odmor jednostavno pravo zaposlenog, praksa pokazuje da upravo u ovoj oblasti nastaje veliki broj sporova, inspekcijskih mera i sudskih postupaka.

U nastavku objašnjavamo najvažnija pravila i dileme sa kojima se poslodavci susreću tokom 2026. godine.


Zašto je 30. jun 2026. godine važan datum?

Prema Zakonu o radu Republike Srbije, godišnji odmor koji zaposleni nije iskoristio u kalendarskoj godini za koju je stekao pravo može se preneti u narednu godinu, ali se mora iskoristiti najkasnije do 30. juna naredne godine.

To znači da se neiskorišćeni deo godišnjeg odmora iz 2025. godine mora iskoristiti do 30. juna 2026. godine.

Nakon isteka ovog roka poslodavac ulazi u zonu pravnog rizika, jer pravo na odmor ne može neograničeno da se prenosi iz godine u godinu.

U praksi se često dešava da zaposleni zbog povećanog obima posla, odsustva kolega ili sopstvene želje ne koriste godišnji odmor. Međutim, odgovornost za omogućavanje korišćenja odmora ne snosi samo zaposleni, već i poslodavac.


Kada i kako zaposleni stiče pravo na godišnji odmor

Pravo na godišnji odmor predstavlja jedno od osnovnih prava zaposlenog iz radnog odnosa.

Zaposleni koji prvi put zasniva radni odnos ili prvi put stiče svojstvo zaposlenog kod određenog poslodavca ostvaruje pravo na godišnji odmor nakon mesec dana neprekidnog rada.

Minimalno trajanje godišnjeg odmora prema Zakonu o radu iznosi 20 radnih dana.

Opštim aktom ili ugovorom o radu može se predvideti i duže trajanje odmora u zavisnosti od:

  • stručne spreme;
  • radnog iskustva;
  • složenosti poslova;
  • uslova rada;
  • posebnih socijalnih kriterijuma.

Zaposleni koji tokom godine zasnuje radni odnos ne ostvaruje odmah pravo na puni godišnji odmor, već na njegov srazmerni deo.


Srazmerni godišnji odmor – kako se pravilno obračunava

Jedna od najčešćih grešaka poslodavaca odnosi se upravo na obračun srazmernog dela godišnjeg odmora.

Srazmerni deo godišnjeg odmora utvrđuje se tako što se puni godišnji odmor podeli na 12 meseci, a zatim pomnoži brojem meseci rada kod poslodavca u kalendarskoj godini.

Primer:

Zaposleni ima pravo na 24 dana godišnjeg odmora i zasnovao je radni odnos 1. jula.

24 dana ÷ 12 meseci = 2 dana po mesecu

6 meseci rada × 2 dana = 12 dana godišnjeg odmora

U praksi je važno pravilno evidentirati dane korišćenja odmora kako ne bi došlo do preplate ili uskraćivanja prava zaposlenom.


Kako pravilno sastaviti rešenje o korišćenju godišnjeg odmora

Korišćenje godišnjeg odmora ne može se zasnivati na usmenom dogovoru.

Poslodavac je dužan da donese pisano rešenje o korišćenju godišnjeg odmora.

Rešenje bi trebalo da sadrži:

  • podatke o poslodavcu;
  • podatke o zaposlenom;
  • ukupan broj dana odmora;
  • broj dana koji se koristi;
  • datum početka korišćenja odmora;
  • datum završetka odmora;
  • pravni osnov za donošenje rešenja;
  • pouku o pravnom leku kada je primenljivo.

Posebno je važno da se u rešenju jasno razlikuje korišćenje prenetog godišnjeg odmora iz prethodne godine od godišnjeg odmora stečenog za tekuću godinu.

U slučaju inspekcijskog nadzora upravo su rešenja i evidencije prvi dokumenti koje inspektor rada proverava.


Da li zaposleni može da odbije korišćenje godišnjeg odmora?

Odbijanje korišćenja godišnjeg odmora 2026 i obaveze poslodavca prema Zakonu o radu Republike Srbije

Ovo je pitanje koje se veoma često postavlja.

Mnogi zaposleni smatraju da imaju pravo da sami odluče kada će koristiti godišnji odmor ili da ga uopšte ne koriste.

Međutim, zakon polazi od drugačijeg principa.

Godišnji odmor nije samo pravo zaposlenog već i zakonska obaveza koja ima za cilj zaštitu zdravlja, bezbednosti i radne sposobnosti zaposlenih.

Poslodavac određuje vreme korišćenja godišnjeg odmora uz prethodno sagledavanje potreba procesa rada i potreba zaposlenog.

Ukoliko zaposleni odbija da koristi godišnji odmor, preporuka je da poslodavac:

  • zaposlenog pisano upozna sa zakonskim obavezama;
  • evidentira komunikaciju;
  • donese odgovarajuće rešenje;
  • omogući korišćenje odmora u zakonskom roku.

U eventualnom sporu upravo dokumentacija može predstavljati ključni dokaz da je poslodavac preduzeo sve potrebne mere.


Naknada zarade tokom godišnjeg odmora

Za vreme korišćenja godišnjeg odmora zaposleni ima pravo na naknadu zarade.

Naknada zarade obračunava se u skladu sa Zakonom o radu i ne može biti niža od prosečne zarade ostvarene u prethodnih 12 meseci.

Greške u obračunu naknade predstavljaju čest razlog za podnošenje prijava inspekciji rada i pokretanje sudskih postupaka.

Zbog toga je važno da obračun godišnjeg odmora bude usklađen sa evidencijama zarada, radnog vremena i svim relevantnim elementima obračuna.


Naknada štete i odgovornost poslodavca

Jedna od najskupljih grešaka koje poslodavac može napraviti jeste onemogućavanje zaposlenom da koristi godišnji odmor.

Sudska praksa godinama potvrđuje stav da zaposleni može zahtevati zaštitu svojih prava ukoliko mu je korišćenje godišnjeg odmora uskraćeno protivno zakonu.

Pored mogućih inspekcijskih mera, poslodavac se može suočiti i sa:

  • zahtevima za naknadu štete;
  • sudskim troškovima;
  • troškovima zastupanja;
  • prekršajnom odgovornošću.

Poseban problem nastaje kada poslodavac godinama prenosi neiskorišćene dane odmora bez adekvatne evidencije i dokumentacije.


Koje posledice nosi neusklađenost sa Zakonom o radu

Neusklađenost sa propisima koji regulišu godišnji odmor može imati ozbiljne posledice.

Najčešće posledice su:

  • mere i nalozi inspekcije rada;
  • prekršajne kazne za poslodavca;
  • prekršajne kazne za odgovorno lice;
  • radni sporovi;
  • zahtevi za naknadu štete;
  • narušavanje radnih odnosa i organizacije rada.

Pored finansijskog aspekta, neadekvatno upravljanje godišnjim odmorima često dovodi do nezadovoljstva zaposlenih, povećane fluktuacije kadrova i smanjenja produktivnosti.


Kako uskladiti potrebe poslodavca i pravo zaposlenog na odmor

Najbolja praksa pokazuje da se problemi mogu sprečiti pravovremenim planiranjem.

Preporučuje se da poslodavci:

  • vode ažurnu evidenciju godišnjih odmora;
  • početkom godine naprave plan korišćenja odmora;
  • blagovremeno upozoravaju zaposlene na preostale dane;
  • donose uredna pisana rešenja;
  • redovno kontrolišu rokove za korišćenje prenetih dana odmora;
  • obezbede zamene i organizaciju rada tokom odsustava zaposlenih.

Na taj način istovremeno se štite prava zaposlenih i smanjuju pravni rizici za poslodavca.


Zaključak

Godišnji odmor nije administrativna formalnost već zakonsko pravo zaposlenog i obaveza poslodavca. Kako se približava 30. jun 2026. godine, pravo je vreme da poslodavci provere evidencije, preostale dane odmora iz 2025. godine i usklade svoju praksu sa Zakonom o radu.

Pravilno planiranje, uredna dokumentacija i blagovremeno donošenje rešenja predstavljaju najbolju zaštitu od inspekcijskih mera, sporova i nepotrebnih troškova.

Poziv na akciju (CTA)

Bilanscontrol pruža stručnu podršku poslodavcima u oblasti radnih odnosa, kadrovske administracije, izrade rešenja, pravilnika i usklađivanja poslovanja sa važećim propisima.

Ukoliko imate dilemu u vezi sa godišnjim odmorima, obračunom srazmernog dela, prestankom radnog odnosa ili drugim kadrovskim pitanjima, kontaktirajte naš tim za stručnu konsultaciju.

Autor: Bilanscontrol Novi Sad